A B-g učini da izraste kikajon nad Jonom da pruži sjenu njegovoj glavi i spasi ga od njegove zlovolje...

Jona se kikajonu veoma obradovao. Ali sutradan, u osvit zore, B-g zapovijedi crvu da progrize kikajon, i on usahnu. Kad je ogranulo sunce, posla B-g vruć istočni vjetar; sunce je palilo glavu Joninu te je sasvim klonuo. Poželje umrijeti i reče: Bolje mi je umrijeti nego živjeti. Bog upita Jonu: Srdiš li se s pravom zbog kikajona? On odgovori: Da, s pravom sam ljut nasmrt. B-g mu reče: Tebi je žao kikajona oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jednu noć usahnuo. A meni da ne bude žao Ninve, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!

Svi mi imamo Jonu u sebi. Često odustajemo od svojih obaveza, svog puta ili svojih želja, ponekad bezrazložno, ponekad iz straha, nedostatka vremena ili kojekakvih drugih razloga. Unatoč tome, život nam daje prilike, adute koje treba iskoristiti u pravom trenutku kako ne bi propali.

Jonin kikajon je pojeo crv da ga nauči tu životnu lekciju. Naš Kikajon smo zasadili sami jer smo lekciju naučili od Jone. Crva neće biti, Kikajon će rasti sa svakim novim Šabatom, blagdanom, člankom, receptom, idejom, komentarom...

Kikajon je biljka. Ili gljiva. Nitko zapravo nije siguran. Na modernom se hebrejskom izraz koristi za ricinus, no biblijska naracija sugrerira kako se radi o enteogenoj gljivi, kao što bi recimo bila muhara, s obzirom na činjenicu da je kikajon izrastao u jednoj noći. Bilo da je riječ o halucinogenoj gljivi ili ricinusu, konzumacija dovodi do opijenosti sa simptomima opisanih kod Jone. Biblijska knjiga završava usred rečenice, ali znamo da je Jona shvatio B-žji prijekor jer je B-g i milosrdan i strog u isto vrijeme.

Jona nas je naučio da ne okrećemo glavu na drugu stranu. B-g od nas neće tražiti da uništimo Ninve i neće učiniti da izraste kikajon kad se rezignirano pomaknemo u stranu. Naprotiv, naš Kikajon će pružati sjenu svima koji to žele.